THE SPIRITUALNOST DIARIES

The SPIRITUALNOST Diaries

The SPIRITUALNOST Diaries

Blog Article

Zaratustrine gathe i Gatha-od-sedam-po glavi ja čine deo sakramentalne liturgije, jasne, koja se velikim delom sastoji od monotonih prizivanja božanskih Bića. laste su himne koje se, odvojeno, upućuju različitim božanstvima. Reč je o nekim bogovima za koje Zaratustra nije znao, kao što je to, na primer. Mitra, ali takođe i o božanskim likovima i oličenjima religioznih realiteta, kao što je to Haoma. Hom-jašt (Jašt 20) opravdava kult haome jednim smelim mitom o poreklu: dok je Zaratustra posvećivao vatru i recitovao gathe, prišao mu je haoma i pozvao ga da bere i cedi.

Boginja-Majki, ali, ne gubeći pri tom svoja najstarija i najosobenija obeležja: da istovremeno bude gospodarica i divljih životinja, i lovaca, i devojaka. Počev od Homera, njen lik počinje da se jasnije ocrtava: Artemida vlada sakralnošću divljeg života, koji poznaje plodnost i materinstvo, ali ne i ljubav i brak.

me k vama« — ali se pita — »ako mi reku: kako mu je ime? šta ću im kazati?« (three : 13). Tada mu Bog kaže: »Ja sam onaj što jest« ('ehyèh 'âsèr 'ehyèh). Bog takođe uči Mojsija da se deci Izrailja obrati ovim recima: »Koji jest, on me posla k vama...« (three : 14). Veoma se mnogo raspravljalo o ovom imenu.26 Odgovor Boga je veoma zagonetan: on nagoveštava svoj oblik postojanja, ne otkrivajući svoju osobu. Sve što bi se moglo reći jeste kako božansko ime nagoveštava, da upotrebimo jedan savremeni izraz, totalitet bića i postojanja. Međutim, Jehova izjavljuje da je on lavatory Avrama i drugih Rodozačetnika i taj njegov identitet danas prihvataju svi koji primaju avramovsko nasleđe. U stvari, moguće je pokazati određeni kontinuitet između boga otaca i boga koji se otkriva Mojsiju. Kao što je već primaryćeno, »najpre imamo činjenicu da se jehovizam rodio u pastirskoj sredini i da se razvijao u pustinji. Povratak čistom jehovizmu biće prikazan kao povratak situaciji pustinje: to će biti ,nomadski best' Propovednika« 27 Isto kao i bog otaca, ni Jehova nije vezan za neko određeno mesto; osim toga, on uspostavlja poseban odnos s Mojsijem kao poglavarem grupe. Ali, razlike su značajne. Dok je lavatory otaca bezimen, Jehova je vlastito ime, koje ističe njegovu tajanstvenost i njegovu transcendentnost. Odnosi između božanstva i njegovih vernika su izmenjeni: više se ne govori o »bogu otaca«, nego o »Jehovinom narodu«.

i bogova« (Teog. 886 i dalje). Zevs se, dakle, konačno osigurao zahvaljujući upozorenju prvobitnog para. On je, pored toga, i zauvek uneo u sebe Razboritost. 7 Što se tiče Atine, ona je posle jednog udarca sekirom izišla iz glave svoga oca (Teog. 924). Zevs se potom oženio ti tankom Temidom (Pravičnošću), Eurinomom, Mnemosinom (koja mu je rodila devet muza), i najzad Herom (Teog. 901 i dalje). Ali pre nego što se oženio Herom, on je vo'leo Demetru, koja je rodila Persefonu i Letu, majku božanskih blizanaca Apolona i Artemide (910 i dalje). On je, pored toga, imao i brojne veze s drugim boginjama od kojih je većina bila htonske strukture (Dija, Europa, Semela, itd.). Njegove veze održavaju hijerogamije boga oluje sa božanstvima Zemlje. Značenje ovih brojnih brakova i erotskih avantura istovremeno je i religiozno i političko. Prisvajajući lokalne prehelenske boginje, obožavane od pradavnih vremena, Zevs preuzima njihovo mesto i tako pokreće proces simbioze i sjedinjenja koji će grčkoj religiji dati njen osobeni karakter. Trijumf Zevsa i olimpskih bogova se nije iskazivao nestajanjem drevnih božanstava i kultova od kojih su neki bili prehelenskog porekla. Naprotiv, jedan deo tog pradavnog nasleđa na kraju je bio uključen u olimpski religiozni sistem. Upravo smo ukazali na ulogu prvobitnog para kada je reč o Zevsovoj sudbini.

Sam obred je trajao tri dana. Drugog dana, posle nekih posebnih ceremonija (konju se pokazuju kobile, uprežu ga u kola i kraljević ga vodi na jezero, itd.), kolju se brojne domaće životinje. Najzad konj, koji od tog trenutka otelovljuje boga Pređapatija spremnog da se sam žrtvuje, biva zadavljen. Četiri kraljice, od kojih svaku prati sto pratilja, kruže oko leša a glavna supruga leže pored njega; prekrivena ogrtačem, ona podražava polno sjedinjenje. Za to vreme, sveštenici i žene razmenjuju opscene šale. Čim kraljica ustane, konj i druge žrtve

Bog-Sunce, Tešupov sin je bio smatran za branitelja zakona i pravde. Ništa manje omiljen bio je Telipinu, takođe Tešupov sin, čijem ćemo mitu uskoro posvetiti više pažnje. Što se tiče religioznog života, izvori nas obaveštavaju isključivo o zvaničnim kultovima. Molitve čiji su tekstovi bili sačuvani pripadaju kraljevskim porodicama. Drugim recima, mi ne poznajemo narodna verovanja i obrede. Ipak, ne može se sumnjati u ulogu namenjenu boginjama plodnosti i bogu oluje. Sezonske praznike, pogotovu praznik Nove godine (purulli), svetkovao je kralj predstavljajući ariofonske osvajače; ali slične ceremonije su u toj oblasti upražnjavane još od neolita. »Crna magija« je bila zabranjena Zakonikom; krivci su kažnjavani smrću. To posredno potvrđuje ogroman ugled koji su u narodu uživali neki drevni običaji. Nasuprot tome, značajan broj do danas otkrivenih tekstova dokazuje da je »bela magija« bila otvorena i uveliko upražnjavana; ona se pretežno sastojala od obreda očišćenja i »udaljavanja zla«. 2 Kraljica Puduhepas u jednoj lepoj molitvi poistovećuje boginju Arinu s Hepatom (up. prevod A. Goetzea, ANET, str. 393). To je, međuum, jedino svedočanstvo te vrste; u obredima i na popisima žrtava, imena ove dve boginje navode se jedno pored drugog. To i objašnjava značaj koji su pod hititskim vladarima dobile dve slavne epifanije Boginje-Majke.

Misteriju kosmičkog života simboliše Drvo sveta. Univerzum je shvaćen kao organizam koji treba da se obnavlja periodično, drugim recima, svake godine. »Apsolutna realnost«, podmlađivanje, besmrtnost, dostupni su nekolicini povlašćenih, u vidu nekog ploda ili nekog izvora pokraj nekog drveta. 25 Smatralo se da je Kosmičko drvo u Središtu sveta, i da objedinjuje sva tri područja kosmosa, jer njegovo korenje uranja u Donji svet, a njegov vrh dodiruje Nebo.26 Pošto svet mora periodično da se obnavlja, kosmogonija će se obredno ponoviti uoči svake Nove godine. Postojanje ovog mitsko-obrednog scenarija potvrđeno je na Bliskom istoku i kod Indoiranaca. Ali, nalazimo ga, takođe, i u društvima primitivnih zemljodelaca koja su se, na neki način, nadovezivala na neolitska religiozna shvatanja. Osnovna ideja — obnavljanje Sveta ponavljanjem kosmogonije — sigurno je još starija, iz predzemljoradničkog perioda. Pronalazimo je, s neizbežnim varijacijama, kod Australijanaca i kod brojnih plemena Severne Amerike.27 Obredno-mitski circumstance Nove godine paleolitskih zemljodelaca i ratara obuhvata i povratak mrtvih, a odgovarajuće ceremonije preživele su u klasičnoj Grčkoj, kod starih Germana, u Japanu, itd. twenty five

6 Svako manifestovanje svetog značajno je za istoričara religija; ali, je isto tako očigledno da struktura boga Anu, na primer, ili teogonija i kosmogonija koje prenosi Enuma eliš, ili saga o Gilgamešu, bolje otkrivaju religioznu kreativnost i originalnost Mesopotamije nego, na Drimer, apotropejski obredi protiv Lamaštua ili mitologija boga Nusku. Ponekad, značaj neke religiozne tvorevine otkrivaju i njene potonje valorizacije. Osrednje smo obavešteni o Eleusinskim misterij ama i o najranijem orfizmu; međutim, DUHOVNOST to što je evropska elita njima opčinjena već dvadeset vekova predstavlja religioznu činjenicu od najvećeg značaja, čije posledice još nismo procenili. Sigurno, eleusinske inicijative i tajni orfički obredi, koje su slavili neki pozni autori odslikavaju mitologizujuću gnosu i grčko-orijentalni sinkretizam. Ali, upravo je to shvatanje Misterija i orfizma uticalo na srednjovekovni hermetizam, i talijansku renesansu, »okultne« tradicije XVIII veka i na romantizam; i upravo su Eleusinske misterije učenjaka, mistika i aleksandrijskih teologa nadahnule evropsku modernu poeziju, od Rilkea do T. S. Eliota i Pjera Emanuela. Možemo raspravljati o vrednosti kriterijuma izabranog za razgraničavanje velikih doprinosa istoriji religijskih ideja. Njega, međutim, potvrđuje razvoj brojnih religija; jer upravo zahvaljujući dubljim krizama i tvorevinama koje su otuda proizišle, religiozne tradicije su uspele da se obnove.

Energy AnatomyThe Basis of all everyday living, of The full universe, would be the refined daily life power Electrical power the yogis get in touch with ‘prana.’ This mystical Electricity flows through our bodies and generates our every single action – from gross Actual physical movements to moment biochemical processes.

No da se vratimo na biblijsku priču: posle ovih brakova između palih anđela i kćeri smrtnika, bathroom je odlučio da čovekov vek ograniči na 120 godina. Ma kakvo bilo poreklo ovih mitskih tema (Kain i Avelj, rodozačetnici pre potopa, potomstvo »Božjih sinova«, rođenje »junaka«), značajno je da su ih redaktori u konačnom tekstu Knjige postanja zadržali uprkos nekim antropomorfnim crtama kojima su opterećivale Jehovu. Potop je bio najznačajniji događaj iz toga doba. Jehova uviđa »da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihova svagda samo zle« (6 : five). Bog se kaje što je stvorio čoveka i odlučuje da ga uništi kao vrstu. Biće spaseni jedino Noje i njegovi sinovi (Sem, Ham i Jafet) sa ženama. Jer, Noje »bješe čovjek pravedan . . . S Bogom je Noa hodio« (six : nine).*

može imati pogubne posledice. Da bi ilustrovali tu obrednu dok trinu koja je istovremeno i kosmogonija, i teogonija i soteriologija, autori Brahmana su umnožili mitove ili fragmente mitova iznova ih tumačeći u skladu s novom perspektivom ili stvarajući ih iznova, polazeći od neke fantastične etimologije, učene aluzije, ili zagonetke.

Na zamašnom geografskom prostoru, počev od određenog istorijskog trenutka, kosmogonija je (kao, uostalom, i svi drugi oblici »stvaranja« i »osnivanja«) obuhvatala i pobedničku borbu nekog boga ili mitskog heroja protiv nekog mitskog čudovišta ili zmaja (up., na primer, Indra—Vritra, Baal—Jam, Zevs—Tifon, itd.). Imali smo prilike da pokažemo kako je odgovarajući scénario postojao i kod vedskih Indusa, i u starom Iranu, 35 mada u ovom drugom slučaju izvori potiču iz kasnijih vremena i mit prikazuju u naglašeno istorizovanom obliku. U stvari, o borbi junaka Thraetone protiv zmaja Aži Dahake koju pominje Avesta (Jašte nine: 145; 5 : 34; 19: 92 i dalje), Firdusi pripoveda kao o borbi kralja Fariduna (< Fretona < Thraetone) protiv jednog stranog uzurpatora, zmaja Aždahaka, koji je zarobio i uzeo za žene dve sestre zakonitog vladara Jamšeda « Jima Hšaeta). Kao i Thraetona, Faridun izlazi kao pobednik, ubija zmaja, oslobađa (i sada on uzima za žene) dve zarobljene princeze. Kasnija predanja jasno navode da je kralj pobedio Aždahaka upravo na dan Nove godine.36 Iranski heroji i kraljevi poznati su po tome što su ubijali zmajeve (up., na primer, legendu o Ardaširu), što je, uostalom, veoma raširen motiv na koji ćemo se još vratiti. Dodajmo da je u Iranu, kao i drugde, proces istorizacije tema i mitskih likova u ravnoteži sa suprotnim procesom: stvarni neprijatelji naroda ili carstva zamišljani su kao čudovišta, a naročito kao zmajevi.

Ptica na štapu, motiv koji se posebno sreće u sibirskom šamanizmu, bila bi njegov duh zaštitnik. Prema Kirhneru, »seansa« se izvodila da bi šaman, u zanosu, dospeo do bogova i zamolio od njih blagoslov, odnosno, uspeh u lovu. Isti autor smatra da su zagonetne »vladarske palice« u stvari palice za bubanj. Ako bi se ovo tumačenje prihvatilo, to bi značilo da su paleološki vračevi koristili bubnjeve koji se mogu uporediti sa bubnjevima sibirskih šamana. 88 Kirhnerovo tumačenje je bilo osporavano, ali mi sebe ne smatramo nadležnima da o tome donosimo sud. Ipak, čini se da je postojanje neke vrste »šamanizma« u vreme paleolita sasvim izvesno. S jedne strane, šamanizam do naših dana gospodari religioznom ideologijom lovaca i pastira. S druge strane, ekstatično iskustvo kao takvo, kao izvorna pojava, sastavni je deo ljudskog ponašanja; ne možemo zamisliti vreme u kojem je čovek bio lišen snova i budnih sanja i kada nije padao u »zanos«, što je gubitak svesti koji se tumači kao putovanje duše u predele sa druge strane iskustvenog. S različitim oblicima kulture i religije, modifikovalo se i menjalo upravo tumačenje i valorizacija ekstatičnog iskustva. Pošto su duhovnim univerzumom paleolita vladali »mistični« odnosi između čoveka i životinje, nije teško pogoditi funkcije nekog stručnjaka za trans. fifteen

Ovaj proces će na istočnom Mediteranu omogućiti utiskivanje romanskog, helenističkog i ironskog nasleđa u strukturu Vizantiiskog carstva, a kasnije i očuvanje vizantijskih institucija kod Turaka. Vid. III tom ovog dela. 12 Obožavan je po celoj Grčkoj, naročito na najvišim vrhovima, a posebno u peloponeskoj Olimpiji, u Atini, ali takođe i na Kritu, u Maloj Aziji, na Zapadu. thirteen O ovoj temi vid.

Report this page